понедељак, 26. мај 2008.

Pregled flash diskova

Poredili smo 6 modela flash diskova, Kingston, PQI i Corsair proizvodnje. Svi modeli se dosta razlikuju po pitanju dizajna i funkcionalnosti, ali i brzine transfera. Od vas će zavisiti konačan izbor, a mi ćemo se potruditi da istaknemo ono najbitnije.

Predstavićemo ukupno 6 modela flash diskova različitih proizvođača, Kingston, PQI i Corsair. Diskovi su prilično različiti i verujemo da će pokriti dosta veliko područje interesovanja. Sa cenama koje su sve niže i niže postavlja se pitanje koji model odabrati i da li po dizajnu, funkcionalnosti ili nečem trećem. Da se ne lažemo, najčešće je to ovo prvo, dizajn, a kada su modeli manjeg kapaciteta u pitanju, brzina transfera i ne predstavlja neki posebno bitan parametar.

flash diskovi

Ključne karakteristike

  • Kingston DataTraveler Mini Fun i PQI Intelligent Drive i810 su izuzetno malih dimenzija
  • Svi modeli su veoma kvalitetno izrađeni, ali moramo istaći PQI CoolDrive U310 i Corsair Voyager
  • Corsair Voyager pobeđuje po pitanju brzine i otpornosti na vlagu i udarce

Utisak kvare

  • Nema bitnijih zamerki

Specifikacija

Kingston DataTraveler 110
  • Interfejs: Hi-Speed USB 2.0
  • Kapacitet: 2GB
Kingston DataTraveler Mini Fun
  • Interfejs: Hi-Speed USB 2.0
  • Kapacitet: 4GB
  • Dodatno: BigFish Studios igre Sudoku i Atlantis
PQI Intelligent Drive i810
  • Interfejs: Hi-Speed USB 2.0
  • Brzina: do 27 MB/s read
  • Kapacitet: 2GB
PQI Travelling Disk i261
  • Interfejs: Hi-Speed USB 2.0
  • Kapacitet: 2GB
PQI Cool Drive U310
  • Interfejs: Hi-Speed USB 2.0
  • Kapacitet: 1GB
  • Dodatno: Vista ReadyBoost podrška
Corsair Voyager
  • Interfejs: Hi-Speed USB 2.0
  • Kapacitet: 16GB
  • Dodatno: True Crypt softver

flash diskovi

Kingston je vrlo poznato ime u svetu memorija, a sećate se verovatno i vremena kada su flash diskovi bili kapaciteta 64MB i kada je Kingston bio praktično jedini koji ih je proizvodio. Danas je situacija malo drugačija, praktično da nema kompanije koja se bavi memorijom, a da ih nema u svom proizvodnom programu. Mi smo za potrebe testa obezbedili dva modela, DataTraveler 100 i DataTraveler Mini Fun.

DataTraveler 100 je sasvim običan flash disk kapaciteta 2GB, kako volimo da kažemo, skakavac dizajna. Ovo znači da se konektor pomoću klizajućeg mehanizma izvlači iz kućišta. Na ovaj način, nema bojazni da ćete zagubiti kapicu, ali se i dimenzije diska smanjuju u odnosu na standardne. Kućište diska je plastično, i ipak dovoljno velike površine da se može naštampati recimo logo firme, pa će ovaj model verovatno biti vrlo popularan za razne marketinške akcije. U svakom slučaju, kućište je kompaktno i kvalitetno, a izmerene brzine transfera su Average Read 32.7MB/s i Average Write 3.4MB/s. Što se čitanja tiče, nema zamerki ali bi brzina upisa podataka mogla biti i veća.

Kingston DataTraveler 110, DataTraveler Mini Fun

DataTraveler Mini Fun je vrlo simpatičan flash disk, nalik na deo iz LEGO kompleta i sigurno je da će on biti najzanimljiviji upravo deci (što ne znači da ga neće voleti i oni stariji). Dimenzije su minimalne pa treba voditi računa da ga se ne dokopaju previše mala deca iz prostog razloga što bi ga mogli progutati. Zaštitna kapica se veoma jednostavno fiksira na telo diska, baš po principu LEGO-a, što je jednostavan način da se osigurate da je nećete izgubiti. Kućište je plastično i dobrog kvaliteta, a zanimljivo je da se na disku nalaze i dve igre kompanije BigFish Studios: Sudoku i Atlantis. Kapacitet ovog diska je 4Gb, a izmerene performanse sledeće: Average Read 32MB/s i Average Write 12.3MB/s. Ovaj model je vrlo dobrih performansi i nije baš prava igračka, kao što bi se moglo na prvi pogled reći.

Kompanija PQI je takođe poznata po velikom broju modela flash diskova, a mi smo se ovoga puta opredelili za tri. Prvi je Intelligent Drive i810, po nama i najlepši od svih prikazanih. Ovaj flash disk je minijaturnih dimenzija, jedan od najmanjih koji se može kupiti. Kućište je napravljeno u kombinaciji metala i plastike i veoma je kvalitetno. Mehanizam je takođe klizač i malo je tvrđi, no verujemo da se vremenom razradi. U paketu dolazi privezak za nošenje i tračica za kačenje na mobilni telefon recimo. Kapacitet testiranog diska je 2GB a izmerene brzine transfera su Average Read 29.2MB/s i Average Write 5.8MB/s. Za brzinu čitanja nema zamerki, ali je brzina upisa mogla biti i veća.

PQI Intelligent Drive i810, Travelling Disk i261

Travelling disk i261 je vrlo simpatičan flash disk, u našem slučaju kapaciteta 2GB. Ne postoji poklopac već se unutrašnji deo sa konektorom rotacijom otkriva, što je takođe vrlo efikasan način da se eliminiše kapica i mogućnost da je izgubite. Kućište je plastično i poluprovidno sa oznakom kapaciteta. Unutrašnji deo se može zarotirati skoro ceo krug, a kada se vraća, ugrađeni feder će ga skoro sam vratiti na mesto. Izmerene performanse su Average Read 19.1MB/s i Average Write 3.9MB/s, što je sasvim prosečno, sa standardnom napomenom da bi brzina upisa uvek mogla biti veća.

CoolDrive U310 je poslednji PQI model, a u pitanju je nešto standardniji dizajn i kapacitet od 1GB. Kućište je vrlo kvalitetno i napravljeno od aluminijuma. Zaštitna kapica se skida i nije ničim fiksirana za kućište, pa treba voditi računa da se slučajno ne izgubi. Ovo je jedini flash disk sa testa koji oficijelno podržava Vista ReadyBoost tehnologiju, ali i jedini koji ima integrisani LED koji prikazuje aktivnost diska. Performanse ovog modela su Average Read 19.4MB/s i Average Write 4.2MB/s i po njima spada u sam prosek. Brzina čitanja je dobra, dok je brzina upisa solidna, no ne previše brza.

PQI Cool Drive U310, Corsair Voyager

Za sam kraj, ostavili smo i Corsair Voyager, model koji se dosta razlikuje od prethodno opisanih. Ovaj model je smešten u gumirano kućište koje ga uspešno štiti od vode i udaraca. Voyager je poznat po dve stvari, prvo je pomenuta otpornost na spoljašnje uticaje, a drugo je brzina. Odmah da pomenemo da postoji i Voyager GT serija koja je još brža od ove. Jedina uslovno rečeno mana ovog modela je zaštitna kapica koja nije vezana za kućište, pa iako kada se kupi prilično tesno stoji na konektoru, vremenom se od upotrebe razlabavi i može se desiti da ispada. Izmerene performanse su Average Read 30.6MB/s i Average Write 10.7MB/s. Dakle, što se čitanja tiče, najbrži je od svih testiranih ali ne sa velikom razlikom, no kod upisa podataka je više nego duplo brži od najbržeg testiranog u ovom prikazu. Kapacitet ovog modela je celih 16GB, pa ako volite spoj funkcionalnosti, brzine i otpornosti, eto pravog rešenja. Da samo napomenemo da u pakovanju dolazi i traka za nošenje ali i TrueCrypt softver na samom disku koji služi za enkripciju podataka.

Rezime

Od viđenih modela, svaki ima nešto zanimljivo i vredno pomena, no zavisi od korisnika šta je konkretno i najbitnije. Mi možemo dati par saveta. Ako imate Windows 98 operativni sistem, dobro proverite na web sajtu proizvođača da li postoje drajveri za flash disk koji nameravate da kupite, da se ne bi desilo da ne možete da ga koristite. Drugo, ako planirate flash disk većeg kapaciteta (od 4GB pa na gore), dobro razmislite da li vredi investirati u nešto brži model pošto nije baš uvek nebitno da li ćete sačekati 15-ak minuta da se ceo disk napuni podacima. Sve ostalo je već stvar ukusa a koji ćete flash disk odabrati ostaje na vama.

Preporučena cena (uključujući 18% PDV, maj 2008.):
Kingston DataTraveler 110 2GB 9€
Kingston DataTraveler Mini Fun 4GB 18€
PQI Intelligent Drive i810 2GB 12€
PQI Travelling disk i261 2GB 8€
PQI Cool Drive U310 2GB 10€
Corsair Voyager 16GB 74€

недеља, 25. мај 2008.

StarCraft 2 hardverska zahtevnost

StarCraft 2 hardverska zahtevnost Jedan StarCaft 2 fan sajt je izbacio listu hardverske zahtevnosti za ovu nadolazeću RTS senzaciju. Treba spomenuti da Blizzard još uvek nije potvrdio ove podatke.

Minimum Requirements: GFX: GeForce 7/8 Series or Radeon 1000/2000 with 256Mb RAM; CPU: Pentium 4; RAM: 1Gb; Internet: ADSL 1 MBit

Recommend Requirements: GFX: GeForce 8000 or Radeon 2000 series with 512Mb RAM; CPU: Core 2 Duo or Athlon X2; RAM: 2Gb; Internet: ADSL 3 Mbit

Optimal Requirements:
GFX: Geforce 9000er or Radeon 3000er Series; CPU: Core 2 Duo 3 Ghz or Athlon X2; RAM: 2Gb with DualChannel mode.

Powerset konkurencija Google-u

Javnost će u ponedeljak dobiti svoju šansu da testiraju engine za pretragu putem start-up firme Powerset koja izbegava konvencionalnu tehnologiju unosa reči već se oslanja na svoj dizajn koji podrazumeva razumevanje značenja Web strana.

Kao takav, Powerset engine za pretragu će najverovatnije održati svoje obećanje za izmenu očekivanja korisnika od strane engine-a za pretragu nudeći, barem u teoriji, pametnije i efikasnije iskustvo. Međutim, Powerset beta verzija, iako pruža impresivne rezultate, ima ograničen opseg i indeks ostavljajući neka pitanja vezana za njihove mogućnosti bez odgovora. Direktor proizvodnje Powerset-a, Scott Prevost, izjavio je da ova kompanija pruža veliku promenu zahvaljujući načinu na koji se vrši pretraga informacija tako što se vrši dublja analiza strana koje su označene.

Engine-i koji svoju pretragu strana baziraju na rečima, označavaju svoje sadržaje bez analiziranja njihovih značenja, on je dodao, dok Powerset engine primenjuje tehnologiju koju je razvio u okviru svoje kompanije licencirajući je pod okriljem Xerox PARC odeljenja, stvarajući sematničko predstavljanje račlanjivanjem svake rečenice i izvlačenjem njenog značenja. Značenje je ono što ovakva vrsta pretrage traži, zaključio je u svom izlaganju Scott Prevost. Potpredsednik Google-ovog odeljenja Search Products & User Experience, Marissa Mayer, priznala je da bi engine za pretragu ove kompanije vremenom trebalo da nadmaši mogućnosti trenutnog načina pretraživanja.

Ljudi bi trebalo da budu u mogućnosti da postavljaju pitanja a kompanije bi trebalo da razumeju njihovo značenje ili bi makar trebala da postoji mogućnost da se razgovara na konceptualnom nivou. Ona je dodala da trenutno postoji veliki broj konceptualno baziranih pitanja koja se svode na to o čemu se radi na određenoj strani a ne koje se reči na njoj pojavljuju. Veliki broj ljudi će se okrenuti stvarima kao što je semantički Web kao mogući odgovor na to. Ipak, Marissa Mayer dodaje da Google engine za pretragu nastupa na veoma inteligentan način zahvaljujući velikom broju podataka koji obradi za kratko vreme.

Za sada Powerset indeks je veoma ograničen, sadrži samo milione strana Wikipedia-e i Metaweb Technologies Freebase, Web bazirane baze podataka informacija. Međutim, Prevost obećava da će ovaj indeks biti proširen mesec dana nakon javnog predstavljanja te da će eventualno biti konkurent veličine Google, Yahoo i drugih engine-a za pretragu. Bilo kako bilo, veoma je impresivno videti Powreset engine za pretragu pri radu uz nadu da će sva obećanja biti ispunjena.

Powerset nudi mogućost sakupljanja delova koji su vezani za pretragu kao i sumarizovanje pronađenih informacija. Pored toga, može obezbediti i odgovore na činjenična pitanja. Zbog toga što sadržaji sa Wikipedia i Freebase mogu biti više puta objavljivani, Powerset može ostati relevantan i nakon što korisnik klikne na rezultat pretrage obezbeđujući kratak pregled u cilju navigacije kroz stranu i sumarizovanje činjenica. Naravno, ovo nije nešto što će Powerset raditi sa sadržajima koji su zaštićeni autorskim pravima, već će ova kompanija uspostaviti partnerstva sa izdavačima u cilju dobijanja dozvole, navodi Prevost.

Powerset-ov poslovni model je baziran na reklamiranju iako engine za pretragu u prvo vreme neće krasiti reklame. Ovaj engine za pretragu će u prvo vreme biti ograničen na Web pretrage iako Powerset ima u planu da kasnije doda mogućnost pretraživanja slika i video sadržanja.

HTML 5 na putu

Nakon nekoliko godina koliko je potrošeno na ubeđivanje kreatora Web sajtova i proizvođača pretraživača da se pređe na XMML bazirane dokumente, World Wide Web konzorcijum je nastavio razvoj HTML najavljujući sredinom januara prvi javni nacrt HTML5 specifikacija.

Konzorcijum koji je poznat i kao W3C nije odustao od XHTML 2.0 koji teži eleganciji i insitira na ispravnosti. Ali ljudi koji rade na razvoju HTML5 su primenili pragmatičniji pristup: razmotriti probleme koji muče Web programere u današnjem vremenu i pokušati im načiniti život lakšim – bez iznova građenja osnove protokola.

Protivnici HTML-a 5 navode da specifikacije nisu korak unapred; oni više vole elegantniji izgled XHTML2, koji je i dalje u procesu razvoja. U nekoj tački, oni smatraju, Web dizajneri moraju da se pridržavaju striktnih standarda kada izgrađuju sajtove. Realnost je da je široka podrška za pretraživač krucijalna da bi bilo koji Web standard bio koristan a XHTML2 je značajnija promena za kreatore pretraživača od HTML-a 5.

A bez podrške za XHTML obećane od strane Microsoft-a elegancija teško da ima prođu. Za Web programere ovaj dan je dugoočekivan. HTML 4.01 je predstavljen decembra 1999. W3C je izdala XHTML kao naslednika HTML 4.01 nakon kojeg je usledio poslednji standard XHTML 1.1 koji je izdat 2001. Namera W3C konzorcijuma je bila da se nastavi sa XHTML putanjom izdavanjem verzije 2.0 ali specifikacije koje su nedavno izdate nisu pravac u koji je nekoliko velikih kreatora pretraživača očekivalo.

Kao rezultat Apple, Mozilla fondacija i Opera formirale su Web Hypertext Application Technology radnu grupu u aprilu 2004 godine da radi na Web Applications 1.0 navodeći zabrinutost u pogledu napredovanja W3C kada je u pitanju XHTML. Web Applications 1.0 je konačno preimenovan u HTML5 i u aprilu 2007 WhatWG je pristupio W3C i ponudio svoj rad kao osnovu za novi HTML standard sa čim se W3C složio.

Postoje značajne izmene u okviru HTML5 uključujući update koji olašavaju interaktivni Web razvoj. Novi elementi uključuju mogućnosti implementacije zaglavlja, podnožja, sekcija, članova, navigacije i dijaloga da bi se sekcije stranice jasnije podelile dok napredne karakteristike uključuju „canvas“ sa odgovarajućim 2D crtajućim API koji omogućavaju dinamičku grafiku i animaciju u letu.

HTML5 takođe eliminiše neke elemente kao što su okviri koji su izazvali velike probleme kada je u pitanju upotrebljivost nego što su doneli korist, mada će pretraživači i dalje morati da ih podržavaju. Dok je većina programera usvojila Cascading Style Sheets ili CSS kao bolji način rukovođenja prezentovanja Web dokumenat, HTML5 ovo kodifikuje elliminisanjem većine prezentacionih atributa.

HTML takođe dodaje API koji uključuje direktno snabdevanje audio i video sadržajima. Nasuprot XHTML 2 ključni princip dizajna, kada je u pitanju HTML, jeste podržavanje postojećih sadržaja. Ostali ciljevi dizajna bazirani su na kompatibilnosti, korisnosti, interoperatibilnosti kao i univerzalnom pristupu. Kompatibilnost znači ne samo da se postojeće Web strane mogu prikazati pravilno već i da nove funkcionalnosti uvedene sa HTML5 treba da se na odgovarajući način reše kada se koristi stari pretraživač.

UPS - osnovni principi rada, karakteristike i pojmovi

UVOD

Bilo je više tema na ovom forumu koje se tiču UPS uređaja, ali su se sve više svodile na komentare o konkretnom proizvođaču/modelu, nego na princip funkcionisanja, razloge zašto treba (ili čak ne treba?) koristiti UPS, kao i "dimenzionisanje" potrebnog kapaciteta. Ovu temu sam otvorio kako bi manje iskusni korisnici imali neke smernice za eventualnu kupovinu prvog UPS-a, ili zamenu postojećeg. Iako ne volim suvoparne tekstove, prepune raznih podela i nabrajanja, ovaj put ću i sam morati da napišem sličan. Sve ovde navedeno sam godinama učio u praksi, pročitao u raznim časopisima ili su plod iskustva ljudi iz mog okruženja. (Nadam se da me nećete proglasiti ludakom zbog ovoliko teksta - imao sam malo viška vremena, pa sam rešio da ovo sklepam).

VRSTE SMETNJI

Kako bi znali od čega u stvari štite ovakvi uređaji, moramo da razmotrimo kako i zašto se javljaju razne anomalije u snabdevanju uređaja električnom energijom. Grubo rečeno, imamo nekoliko vrsta "uljeza" iz električne mreže:

-Podnapon (Brownout, Sag). Spada u najčešće probleme na električnoj mreži. Za podnapon se uzima bilo koji napon 20% niži od nominalnog (u našem slučaju 220V). Prouzrokuje "zamrzavanje" tastature, čudno "groktanje" diska ili "zaglavljivanje" sistema. Gubitak podataka sa diska je vrlo verovatan, ako se podnapon dogodi u trenutku upisivanja, ali i čitanja. Podnapon umnogome smanjuje radni vek komponenti, a relativno je čest u ruralnim delovima naselja, koja su dosta udaljena od trafo stanice.

-Prenapon (Surge). Obično traje 1/120 sekunde (1,2ms) i prouzrokovan je uključivanjem/isključivanjem velikih potrošača/elektromotora koji rade u okruženju kompjutera (veš mašina, zamrzivač, lift, rashladni uređaji, kompresori...) Za prenapon se smatra napon za oko 10% veći od nominalnog. Prilično loše utiče na SMD elemente. Lošija ATX napajanja mogu da "izvedu" i neočekivano uključenje (isključenog) kompjutera pri prenaponu.

-Udar (Spike). Važi za daleko najopasniji vid problema sa električnom energijom. Prouzrokovan je trenutnim skokom napona i do 100% (pa i više) iznad nominalnog. Javlja se kada grom udari u blizini trafo-stanice, kada se struja uključi (posle restrikcija, nekog kvara itd) ili zbog "radova" na električnoj mreži (popravke, prespajanje itd). Posledice mogu biti različite od slučaja do slučaja - od prostog treptaja monitora, pa do kompletnog "spaljivanja" kompjutera. Zato se ne preporučuje korišćenje osetljive opreme odmah po dolasku struje (ako je bila isključena) ili u toku atmosferskih pražnjenja.

-Šum (Noise/Interference). Nastaje od blagih poremećaja frekvencije. Postoje dve vrste šumova (interferencija): RF (Radio-frekventna) i EM (Elektro-magnetna). Obrazuju ih razne stvari, poput uključenja/isključenja uređaja sa elektromotorom, varničenje na troli (trolejbus/tramvaj), radio prijemnici/predajnici itd. Javlja se iz razloga što instalacije u kući/stanu obrazuju neku vrstu antene, koja "skuplja" sve moguće smetnje. Posledice postoje, ali nisu preterano štetne.

-Isključenje (Blackout). Deluje dosta pogubno po opremu. Prouzrokuju ga kvarovi, preveliki zahtevi za električnom energijom (preopterećenje), prirodne nepogode (udar groma, oluja...). Javlja se kao potpuno (restrikcije, kvarovi) ili trenutno isključenje. Dok je potpuno isključenje u najvećem broju slučajeva bezopasno (osim po vaš rad, ako niste snimili, ili ako je disk u tom trenutku nešto upisivao), trenutno isključenje je znatno opasnije.Posledice mogu izostati (osim resetovanja, koje je gotovo pravilo), ali i biti katastrofalne. Ne treba ni pominjati koliko elektronika "voli" ovakav vatromet. Neki proizvođači za Blackout uzimaju i sve napone ispod 70V, pošto se računa da je to najniži napon pri kojem uređaji uopšte "pristaju" da rade.

MODELI ZAŠTITE

E sad, pošto znamo moguće probleme, razmotrićemo i metode kontracepcije (hehe), iliti zaštite. Postoji nekoliko vrsta uređaja, koji Vam mogu pružiti zaštitu. Neki od njih su manje efikasni, neki više... a naravno, i cena je jedan od faktora.

Pa, pođimo redom...

Prenaponska zaštita (Surge Protectors/Suppressors) je jedan od vidova zaštite od fluktuacija u električnoj mreži, premda najslabiji. Kod nas je vrlo popularan u formi produžnog kabla. Radi tako što preusmerava sve napone iznad 220V u uzemljenje i time vrši sprečavanje udara direktno na opremu. Na podnapone i ostale "uljeze" nema nikakvog uticaja. I u sferi ovih "zaštitnika" postoji nekoliko različitih vrsta, ali pošto oni nisu tema ovog teksta, ostavićemo ih za neku drugu priliku. Izreka "bolje išta, nego ništa" se najbolje može primeniti na ove prenaponske zaštite. Bolje je imati UPS, ali ako nemate, dobro je ovo.

Linijski filteri (PowerLine Filters) su pasivni uređaji, koji filtriraju frekvencije iznad i ispod 50Hz (nominalna frekvencija). U praksi onemogućavaju pojavljivanje "smetala" kao što je šum i daju "čistiju" struju. Zvučnici povezani na pojačalo koje ide preko linijskog filtera neće emitovati razna pucketanja i šuštanje prilikom uključivanja/isključivanja većih potrošača, na primer. Cena linijskih filtera varira od 50 pa sve do 300 eura, za standardne (kućne) modele. Ono što razlikuje linijske filtere od UPS-a je nekoliko stvari - Nemogućnost zaštite od prenapona i udara i
nemogućnost nastavljanja rada prilikom nestanka električne energije (zbog nedostatka baterije) su loše strane. Ali ono što je njegova prednost je upravo pomenuto filtriranje. U tome je neretko prilično bolji od većine UPS-ova (posebno od StandBy klase), a sigurno bolji od svih konfekcijskih kakve nalazimo na našem tržištu. Još jedna zgodna stvar u vezi sa njima je mogućnost priključivanja kućnih uređaja po želji, koji se uklapaju u dozvoljeno opterećenje (Audio/video uređaj i sl.), pošto je izlaz rešen običnim "šuko" utičnicama.

Besprekidni Izvor Napajanja (UPS, Uninterruptable Power Supply) je nama najpoznatiji oblik zaštite. Generalno ih možemo podeliti na tri tipa. Pa, idemo redom:

-Stand By UPS (Off-line). Najčešći oblik napajanja kakva viđamo kod domaćih snabdevača hardverom. Rade na vrlo jednostavnom principu - struja se isporučuje direktno, a istovremeno se pune baterije. U slučaju nestanka struje, ili bilo kakve nepravilnosti u snabdevanju istom (podnapon, prenapon, udar), napajanje se automatski, u toku rada, prebacuje na baterije, iz kojih putem invertora do kompjutera dolazi čist napon i stabilna frekvencija. Za ovu vrstu UPS-a vezane su neke prednosti, ali i mane. Prvo, baterije imaju duži vek trajanja, jer se ne koriste stalno, već samo po potrebi, kao i punjač i invertor, pa je samim tim buka manja. Ređe korišćenje većine delova UPS-a omogućava korišćenje jeftinijih (čitaj: mahom
lošijih) komponenti, pa je i krajnja cena niža. Loša strana je, što u slučaju da otkaže neki od vitalnih delova (inverter, punjač), nećete primetiti sve dok ne nastane neki haos u napajanju. Veoma važna osobina ovih UPS-ova je tzv. Switchover time, odnosno vreme prebacivanja napajanja sa mrežnog na baterijsko. Tu se krije i druga nezgodna karakteristika. Naime, UPS "čeka" da se neka od anomalija ispolji, pa tek onda odreaguje prebacivanjem sa mrežnog na baterijsko napajanje. Proizvođači teže da to vreme bude što je moguće kraće, kako ne bi došlo do restarta ili gašenja sistema. Standardno za današnje UPS-ove, switchover period se kreće od 2 do 5ms, što je sasvim dovoljno, budući da stručnjaci tvrde da će kompjuter preživeti bez restarta čak i 100ms i više. Naravno, to ne znači da će pri tako kasnom prelasku na sekundardno napajanje, oprema preživeti bez posledica. Kao takav,
switchover period je još davno prevaziđen kao mogući faktor kvaliteta UPS-a, mada uvek treba insistirati na što nižem periodu (5ms i niže). Neki proizvođači malo odstupaju od nekih normi predviđenih za ovaj tip UPS-a. APC recimo, koristi drugu filozofiju prebacivanja. Oprema se napaja preko posebnog trafoa, koji je u stanju da "u letu" registruje i reguliše prenapon (do određene granice) ili podnapon čak i do samo 90 Volti, kada se napajanje prebacuje na baterijsko, a istovremeno štedi baterije. To je bar za klasu bolje od standardnog StandBy UPS-a, koji često ne raspolaže nikakvim "peglanjem" napona i frekvencije.Nominalno opterećenje za ovu klasu UPS-a je do 1000VA.

-OnLine UPS. Danas najređi oblik UPS-a u vankorporacijskom okruženju. Glavne dve karakteristike su visoka cena i visoka pouzdanost, ali i (više teoretski) kratak vek trajanja. I cena i pouzdanost počivaju na principu rada - za razliku od StandBy UPS-a, OnLine svoj punjač, invertor i baterije koristi sve vreme rada. Dakle, napajanje u svakom trenutku ide iz baterija, a ne iz mreže, čime se zaobilazi switchover period, koji je karakterističan za StandBy uređaje. Takođe, ovakav način napajanja sve vreme daje uvid u stanje intvertora i baterija, ali prouzrokuje evidentno kraći vek trajanja i konstantnu buku, koja dolazi od jakog internog hlađenja. Noviji OnLine UPS uređaji imaju i paralelno rešeno standardno napajanje, na koje se sistem automatski preusmerava u slučaju kvara na invertoru ili baterijama. Tako je osiguran permanetan rad. I pored svojih dobrih strana, ovaj UPS se godinu za godinom, polako izbacuje iz upotrebe, jer se usavršavaju sve pouzdaniji sistemi nadgledanja klasičnih UPS uređaja, koji eliminišu potrebu za OnLine pandanima. I danas konstantna upotreba ovih UPS-ova pri serverima donekle demantuje prethodnu tvrdnju, a sve zbog zaista velikog opterećenja koje ova klasa može da izdrži. Osim toga, neke studije tvrde da je procenat otkaza prilično manji od StandBy klase. Nominalno opterećenje se kreće u rangu od 5000VA (5kVA) pa naviše (može biti i do 500kVA!).

-Line Interactive UPS. Po mnogima, ubedljivo najpouzdanija klasa UPS uređaja. Princip je svakako inteligentan, iako u suštini jednostavan. Glavna razlika u odnosu na prethodna dva tipa je što postoji samo dvosmerni pretvarač/invertor. Struja najpre ulazi u pretvarač/invertor, koji razvodi struju - deo pretvara u jednosmernu, kojom puni baterije, a deo odmah filtrira i napaja opremu. U slučaju nastanka problema u napajanju, pretvarač radi kao invertor, koji jednosmernu struju uskladištenu u baterijama pretvara u naizmeničnu, šalje je na filtriranje i na izlazu dobijamo čistu naizmeničnu struju, stabilnog napona i frekvencije. Tako dobijamo ubedljivo najbrži switchover period, jer pretvarač/invertor (u oba slučaja zadužen za "isporuku" struje) preuzima ulogu switcha. Ovaj sistem slovi za daleko najisplativiji. Cenom je negde između OnLine i StandBy uređaja, a pouzdanost je, zahvaljujući principu rada, na veoma visokom nivou. Nominalna snaga je do 3000VA.

OSTALE KARAKTERISTIKE

Kada ste rešili koju ćete vrstu UPS-a nabaviti, ostaje Vam još da prepoznate i ostale manje i više bitne karakteristike i mogućnosti. Naravno, kao i kod svih drugih uređaja i kod UPS-a važi pravilo "koliko para - toliko muzike", pa tako za neke naprednije opcije treba uložiti više novca. Šta Vam od svega treba, prosudićete sami.

Pored gore-pomenutog switchover perioda, za koji smo rekli da ne bi trebalo da prelazi 5ms, morate izračunati (koliko je moguće vernije) maksimalno opterećenje koje će Vaš kompjuter vršiti na UPS. Svi UPS-ovi kao nazivnu snagu imaju volt-ampere (VA), koji su u uskoj korespodenciji sa vremenom koje ćete imati na raspolaganju u slučaju potpunog nestanka napajanja ili konstantnih varijacija napona iz mreže. Kod nas se sreću modeli od 200 do 2000VA (retko do 7 kVA). Formula, kao i pomoćni kalkulatori za dimenzionisanje potrebnog UPS-a postoje, ali ne i načelno pravilo kako ustanoviti potrošnju vašeg sistema. Kod nekih komponenti je u specifikacijama (ili čak na samoj komponenti, u obliku nalepnice) navedena potrošnja u vatima (W) ili potrebna jačina struje u Amperima (A). Bilo koji od ova dva podatka Vam može pomoći da izračunate potrošnju Vašeg sistema. Važno je uzeti u obzir činjenicu da nazivna maksimalna izlazna snaga napajanja u kućištu uglavnom ne znači ništa, jer je angažovana snaga jednaga stvarnoj potrošnji. S
toga, ako ceo sistem "vuče" 240W, a vi imate napajanje od 360, potrebna snaga UPS-a se dimenzioniše prema stvarnoj potrošnji. Ako imate neku prosečnu mašinu, koja se sastoji iz manje/više standardnih komponenti, procesorom prosečne potrošnje i monitorom od 17", velika je verovatnoća da će UPS od 500 ili 600VA bez problema raditi posao. Za detaljnije izračunavanje upotrebite kalkulator koji je priložen u attachmentu poslednjeg dela teksta. Važno je napomenuti da je poželjno da UPS bude opterećen do 70%, kako bi mogli da izvršite i neki upgrade sistema, bez kupovine novog UPS-a. Takođe, nikako nije preporučljivo opteretiti ga sa više od 90%, pošto je ponašanje UPS-a u takvim slučajevima krajnje nepredvidivo. Neki primerci imaju malo pomeren gornji prag, pa su sposobni da izdrže i više nego što je označeno, ali niko Vam ne garantuje da nije moguć i obrnut slučaj. Osim toga, što je manje opterećenje u odnosu na maksimalnu snagu, to ćete imati više vremena na raspolaganju u slučaju nestanka struje. Kod većine konfekcijskih UPS-ova to vreme varira između 5 i 20 minuta, dok teška artiljerija može da izvuče i par sati. Vreme autonomije pre svega zavisi od kapaciteta, kvaliteta, ali i starosti baterija (posebno, ako su često izložene torturi sa mreže). Proizvođači često navode da je uz duplo povećan potreban kapacitet daje oko 2 i po puta dužu autonomiju. Drugim rečima, ako Vam je uz UPS od 600VA, autonomija 15 minuta, ista konfiguracija će uz UPS od 1200VA, izdržati blizu 40.

U direktnoj srazmeri sa prethodnom stavkom je i vreme punjenja baterija. To vreme retko kad ide ispod 4-5 sati, a neretko može biti i 12. Pri odabiru UPS-a treba imati u vidu okruženje u kome se radi. Okruženje sa manje stabilnom strujom će češće posezati za uslugama UPS-a, te će i pražnjenje baterija biti češće. Ne treba pominjati da uz češće pražnjenje treba i češće punjenje, kako cela stvar ne bi uginula.

Još jedna važna karakteristika je broj "izlaza" na koje možete priljučiti uređaje. Obično se kreću od 2 pa do 6 (nekad i više, u zavisnosti od klase i kapaciteta), ali broj isporučenih kablova u paketu nekad ne zadovoljava, pa se morate snaći za dodatne. Zbog toga uvek treba proveriti sadržaj kutije pre konačne kupovine. Broj potrebnih utičnica retko kad prelazi 3, pa ova priča i nema neku bitnu pozadinu. Nikako se ne preporučuje maltretiranje uređaja neadekvatnim periferijama (printer, skener, aktivni zvučnici i sl.), jer ga nepotrebno opterećuju, a nisu od vitalnog značaja (gubitkom napona u printeru nećete ništa izgubiti, sve je i tako na HDD-u). U vezi sa utičnicama može biti i namena UPS-a. Zapravo, postoje UPS uređaji koji nisu namenjeni isključivo za kompjutere, već svojom "šuko" utičnicom obezbeđuju napajanje proizvoljnim kućnim/studijskim uređajima male snage (takve proizvodi Furman).

Od dodatnih pogodnosti postoji nekoliko "sitnica". Prva, možda i najpoželjnija, je mogućnost dobijanja povratne informacije od UPS-a putem COM porta, USB-a ili čak LAN-a (kada se radi o mreži). Ova mogućnost razlikuje inteligentne (Smart UPS) od ovih drugih (da ne kažem "glupih", čiji senzor jedino zanima da li je struja čista ili ne, zovu ih još i Back UPS). Ovaj softverski deo će Vam pomoći u nadgledanju rada, kvalitetu dobijene struje, napunjenosti baterija itd. Može Vas upozoriti o nastalom kvaru na uređaju (ako je u pitanju skuplji komad) ili obavestiti preko mreže. Snimiće Vaš rad i zatim ugasiti kompjuter (ili server, po unapred definisanom protokolu), kada se baterije isprazne, a mrežno napajanje još uvek ne funkcioniše. Sve u svemu, jedna vrlo zgodna mogućnost. Veći deo vremena korisnici UPS-a ne primećuju dobrobiti ove opcije, osim kada nešto krene napako.

Takođe, većina današnjih UPS-ova omogućava filtriranje telefonske linije (i samim tim sprečavanje spaljivanja modema), kao i mrežne infrastrukture. Oni napredniji omogućavaju hot-swaping baterija (zamena u toku rada) ili kačenje dodatnih baterija (posebnih, ali čak i automobilskog akumulatora) radi povećanja autonomije za čak nekoliko sati. Svaka od ovih dodatnih mogućnosti (naravno) u izvesnoj meri povećava krajnju cenu.

Neki korisnici zahtevaju i mogućnost tzv. hladnog starta - uključivanja kompjutera čak i kada mrežni napon nije prisutan, što će reći - iz baterija. Ova mogućnost nema neku naročitu primenu. Većina uređaja omogućava prilično malu autonomiju, pa će Vam pri hladnom startu, posle podizanja sistema ostati još samo par minuta prostora za rad, što i nije neko vreme.

KONKRETAN MODEL?

Na kraju svakog ovakvog teksta bilo bi poželjno navesti najbolje, ili bar najčešće, proizvođače. U najpominjanije svakako spada APC, koji kod nas važi za skupljeg, iako gledajući globalno to zapravo nije. Poznati su još i Best Power, Longtime, Belkin, Emerson, Leadman, IntelliPower, Liebert (posebno poznat po "super-teškoj" kategoriji), kao i svima poznati Mustek. Naravno, proizvođača ima još dosta, jedan od njih je i naš Enel, koji se možda ne odlikuje dizajnom (pošto je UPS spakovan u mini tower kućište), ali zato važi za najizdržljivije (jači modeli bez problema izdržavaju i po nekoliko sati - duplo više od pandana stranih proizvođača; verovatno je to posledica bivše države, koja je gajila ljubav prema industrijskoj elektronici). Naspram jednog APC-a, Mustek deluje kao raštelovana igračka. Bez neke zle namere, moram reći da je iz mog iskustva, najveći broj nezgoda nastao u prisustvu Mustek UPS uređaja. Verovatno je u pitanju switchover period, dovoljan da prebaci napajanje bez restarta, ali ne i da zaštiti opremu od udara, pošto uređaji ovog proizvođača ne raspolažu gotovo nikakvom elektronikom za peglanje napona i frekvencije. Nekako zajedno s tim ide i činjenica, da najčešće strada elektronika na HDD-u ili ploča (drugim rečima, nešto od SMD-a, pošto su elektro-mehaničke komponente tipa elektromotor, prilično izdržljivije). S druge strane, neki korisnici imaju itekako dobra iskustva sa ovim uređajima. Sve ovo navodi na zaključak da se radi o spletu okolnosti, individualnom za svaki primerak. Ne idealno, ali jeftino - a kada bolje razmislite i to nešto je svakako bolje nego ništa. Opet, ni UPS Vam neće pomoću u slučaju da imate neko rahitično napajanje. U tom slučaju bolje prvo rešite pitanje zamene napajanja, pa tek onda kupujte UPS.

Neka konačna preporuka o "BestBuy" varijanti ne postoji. Svako bi trebao da izabere ono što mu odgovara po karakteristikama, ceni, ali i pratećoj opremi. Retko kad uz UPS stiže više od 1-2 kabla, pa ako Vam kojim slučajem treba više, moraćete da doplatite. Takođe, za skuplje uređaje nije loše proveriti kakva je buduća servisna podrška, uzimajući u obzir da baterije ne traju večno, a kupovina novog (jednako skupog) nije baš isplativa. Za neke uobičajene, kućne (ali i poslove manje go obima) vredi razmisliti od StandBy varijanti UPS-a, koja raspolaže "ispravljanjem krivih drina" bez angažovanja baterija, kao i Smart funkcijom, koja će omogućiti malo više komfora, ali i dosta bitniju stavku - podešavanje praga reagovanja switcha, koji će prebaciti napajanje sa primarnog na sekundarno u trenutku kada napon izađe iz okvira koje ste Vi podesili. Zašto je ovo bitno? Pa, recimo da je napon u vašem stanu/kući 210V. Ako je UPS fabrički podešen na reagovanje ispod 215 i iznad 230, ima šansi da UPS neprekidno maltretira baterije, usled "neregularnog" napona, koji se igrom slučaja kod Vas smatra "normalnim". Taj problem je, zbog nemogućnosti podešavanja, mahom čest kod BackUPS-a. Ako imate ideju da UPS koristite van kompjuterskog okruženja, bilo bi mudro odlučiti se za UPS koji NE poseduje green funkcije, jer ona onemogućava korišćenje izvora ako je opterećenje manje od nekih 60-70w.

REZIME...

Ako čitanjem gornjih redova još uvek niste našli jak razlog za kupovinu neke vrste zaštite, spadate u grupu korisnika koji najpre sačekaju da se nešto totalno loše desi (u kakve i sam spadam), pa tek onda razmišljate o tome "kako ne bi bilo loše nabaviti UPS". Problem je u tome što većina korisnika primeti samo par problema, koji se javljaju u snabdevanju strujom. Najčešće ih nervira nestanak struje i interferencija, koji su u principu i najbezopasniji. Neki od problema su permanentno prisutni i skoro jedva primetni. Možda neće spržiti Vašu opremu, ali će joj, sasvim sigurno, smanjiti vek trajanja. Na duže staze (gledano na period od nekoliko godina), UPS se isplati višestruko. Prvo, nećete doživeti nervni slom, svaki put kada struja "trepne" ili potpuno nestane, zajedno sa vašim radom.

Većina korisnika ima jedan kompjuter (kakav god), a UPS će sa svojom investicijom od 50-150 evra (za jeftinije i slabije modele) uglavnom otplatiti samog sebe, time što će verno pratiti i nekoliko vaših konfiguracija. Još bolja varijanta je kombinacija UPS-a i nekog Surge Protectora, koji će delovati u svom domenu i smanjiti udare po elektroniku UPS-a. A kada jednom naviknete na rad bez strepnji i nerviranja, videćete da je to ono što Vam je oduvek trebalo.


P.S. Verujem da je neke korisnike ceo ovaj "elaborat" zbunio, ali i osvestio iz ubeđenja da je kupovina UPS-a jednostavna koliko i određivanje potrebne snage istog. Mnogi korisnici nisu ni svesni raznih parametara, vrsta UPS uređaja i još koječega, a što je ustvari i razlog zbog kojeg sam sve ovo napisao. Nadam se da sam većinu stvari razjasnio, a ako je nešto ostalo nedorečeno, ili je netačno, molim kolege da me isprave. Svaka ispravka je zarad tačnosti informacija na našem forumu, dobrodošla.

IZVOR:StORM48 ES

субота, 17. мај 2008.

Novi procesori srednje klase

Na testu su se našli novi Intel Core 2 Duo E7200 i AMD X3 Phenom 8750 i 8650 procesori. Performanse ovih procesora su odlične, a očekivane cene će sigurno mnoge zainteresovati. Sa nestrpljenjem očekujemo da ove procesore vidimo i u prodavnicama.

Posle high-end modela procesora koji su namenjeni korisnicima najdubljeg džepa koji traže maksimalne performanse bez obzira na cenu, red je i na procesore koji se nalaze negde u srednjem segmentu, dakle namenjeni su prosečnim korisnicima sa cenama koje su više prilagođene običnim smrtnicima. U pitanju su Intel Core 2 Duo E7200 procesor i dva AMD procesora sa tri jezgra: X3 8650 i X3 8750. Iako na prvi pogled ne deluje da je poređenje na mestu (2 jezgra protiv 3), očekujemo da će cene biti prilično poravnate, pa otud i potreba da vidimo kako se ponašaju ovi procesori u direktnom sukobu.

Intel Core 2 Duo E7200, AMD Phenom X3 8650 i X3 8750

Ključne karakteristike

  • Intel Core 2 Duo E7200 donosi sjajne performanse i smanjenu potrošnju u odnosu na prethodnu generaciju procesora
  • AMD X3 Phenom procesori nude odlične performanse i kompatibilnost sa AM2 socketom prethodne generacije

Utisak kvare

  • Nedostupnost ovih procesora na tržištu

Specifikacija

Intel Core 2 Duo E7200
  • Takt: 2.53GHz
  • FSB: 1066MHz
  • Množilac: 9.5
  • Tehnologija izrade: 45nm
  • L2 Cache: 3MB
  • TDP: 65W
  • Podnožje: LGA775
AMD Phenom X3 8650
  • Takt: 2.3GHz
  • Tehnologija izrade: 65nm
  • L1 Cache: 3x (64kB + 64kB)
  • L2 Cache: 3x 512kB
  • L2 Cache: 2MB
  • TDP: 95W
  • Podnožje: AM2+
AMD Phenom X3 8750
  • Takt: 2.4GHz
  • Tehnologija izrade: 65nm
  • L1 Cache: 3x (64kB + 64kB)
  • L2 Cache: 3x 512kB
  • L2 Cache: 2MB
  • TDP: 95W
  • Podnožje: AM2+

Intel Core 2 Duo E7200

Intel Core 2 Duo E7200 je veoma zanimljiv procesor koji će smeniti popularni E4700, donoseći nešto nižu cenu i bolje performanse. U pitanju je procesor izrađen u 45nm procesu proizvodnje, sa maksimalnim TDP-om od 65W. Ono što nam ovaj procesor donosi u odnosu na model E4700 je nešto niži takt (2.53GHz modela E7200 u odnosu na 2.67GHz modela E4700), ali i FSB od 1066MHz (u odnosu na 800MHz modela E4700), kao i 3MB L2 keša (u odnosu na 2MB L2 keša modela E4700). U suštini, model E7200 bi trebao da bude jedan od najzanimljivijih modela nove generacija, koji će spojiti odličnu cenu i sjajne performanse.

Intel Core 2 Duo E7200

Kao član Wolfdale porodice, ovaj procesor spada u srednju klasu Intel-ove ponude. Ovaj procesor će verovatno biti vrlo interesantan onima koji se bave overklokom, pošto ima množilac 9.5 što u kombinaciji sa 266MHz brzom magistralom (efektivnoi 1066MHz) može dati vrlo impresivne rezultate. Ono što će možda zanimati neke je i činjenica da je ovaj procesor pravi štediša, pa tako u Idle režimu potrošnja sistema iznosi oko 115W, dok je pod punim opterećenjem oko 140W. Ovo svakako lepo zvuči, i spisku pluseva možemo dodati i potrošnju.

AMD Phenom Phenom X3 8650 i X3 8750

AMD X3 procesori su najnoviji trojezgarni procesori ove kompanije koji koriste sada već poznatu Phenom arhitekturu. Odmah da rešimo zagonetku, nisu u pitanju procesori koji su napravljeni sa tri jezgra, već klasični Phenomi sa 4 jezgra kod kojih je iz nekog razloga jedno jezgro defektno, a zatim i potpuno disable-ovano. Ovo je praksa koju proizvođači procesora praktikuju (važi i za Intel, svakako) da bi ublažili finansijske efekte koji nastaju usled određenog procenta "škarta" koji se javlja u proizvodnji. Na ovaj način, proizvođač "vadi štetu" a korisnici dobijaju procesore koji su manje snage od onih najmoćnijih, ali u svakom drugom pogledu dobri i naravno osetno jeftiniji.

AMD Phenom X3 8650

Oba testirana procesora su izrađena u 65nm procesu proizvodnje, sa maksimalnim TDP-om od 95W. Kako bi se i dodatno distancirali od svojih punokrvnih četvorojezgarnih X4 rođaka, ovim procesorima je L2 keš smanjen sa 2MB na 1.5MB (kako svako jezgro ima svoj keš, ovo je logično) ali i brzina HT magistrale sa 2GHz na 1.8GHz. Takt samih procesora je 2.4GHz i 2.3GHz, dok su ostale specifikacije identične. Ono što se može reći na prvu loptu je da će X3 procesori biti malo hladniji od X4 modela, što je logična posledica manjka jednog jezgra. Procesori koriste novo AM2+ ležište, no bez brige pošto su ovi procesori kompatibilni i sa AM2 podnožjem, no nešto slabije performanse.

AMD Phenom X3 8750

Rezime

Na žalost, procesori koje smo testirali nisu još uvek dostupni na našem tržištu, ali se očekuju u najskorije vreme. Jedino ostaje da se vidi prvo cena, kako bi onda mogli da damo sud o tome koliko se isplati kupiti ih. Bez daljnjeg, u pitanju su brzi procesori najnovije generacije, koji donose veće brzine i manju potrošnju.

Za prikazane modele, cena još nije formirana


eresovati. Sa nestrpljenjem očekujemo da ove procesore vidimo i u prodavnicama.


























Gigabyte GA-MA78GM-S2H

Sjajna mala matična ploča koja će biti idealna osnova za multimedijalni računar nove generacije. Kako je ploča MicroATX formata, bez većih problema će stati u neko HTPC kućište, dajući vam pravi kućni multimedijalni centar. Sa integrisanom DX10 grafičkom karticom ova ploča pruža zaista napredne mogućnosti.

Kao jednu od prvih matičnih ploča sa najnovijim AMD 780G čipsetom, Gigabyte je ponudio na tržištu model GA-MA78GM-S2H. Iza imena koje se ne pamti baš lako, krije se MicroATX ploča sa zavidnom listom mogućnosti. Prosto krcata opcijama, ova matična ploča može biti sjajan izbor za sve one koji planiraju da sastave neku HTPC (Home Theater PC) konfiguraciju ili prosto žele da imaju što manji a opet što funkcionalniji računar. U oba slučaja, ova ploča može biti stvarno odličan izbor.

Gigabyte GA-MA78GM-S2H ploča i oprema, konektori sa zadnje strane

Ključne karakteristike

  • Novi AMD 780G čipset
  • Podrška za AMD AM2+ procesore
  • Četiri memorijska slota podržavaju maksimalno 16GB memorije
  • Integrisana DX10 ATI Radeon HD3200 grafička kartica sa D-Sub, DVI i HDMI video izlazima
  • Odličan kvalitet izrade

Utisak kvare

  • Ništa posebno

Specifikacija

Gigabyte GA-MA78GM-S2H
  • Format ploče: Micro-ATX
  • Čipset: AMD 780G / AMD SB700
  • Procesor: Socket AM2+/AM2 AMD Phenom FX/Phenom X4/ Phenom X3/Athlon X2/Athlon/Sempron
  • Memorija: 4x DIMM, max. 16GB, DDR2 1066/800/667 MHz
  • Kontroleri: 5x SATAII (RAID 0,1,10), 1x IDE, 1x eSATA, 1x floppy
  • Slotovi: 1x PCIe 2.0 x16, 1x PCI Express x1, 2x PCI
  • Zvuk: Integrisana Realtek ALC889A 8-channel HD audio CODEC
  • Dodatno: Gigabit LAN, 12 USB portova, FireWire, D-Sub, DVI i HDMI konektori, optički S/PDIF OUT

Gigabyte GA-MA78GM-S2H

Ova matična ploča koristi novo AMD čipset rešenje čije su najbitnije osobine puna podrška za AM2+ procesore i integrisana DX10 ATI Radeon HD3200 grafička kartica. U MicroATX formatu je spakovano dosta toga, a ova ploča stvarno ima dosta toga da ponudi. Ploča je kvalitetne izrade i plavog PCB-a, a za filtriranje napona procesora su instalirani kvalitetni solid, aluminijumski kondenzatori (ostatak ploče koristi standardne kondenzatore). Oko ležišta procesora ima sasvim dovoljno prostora i za neke veće kulere ukoliko to bude potrebno, mada je za očekivati da se kupci ove ploče opredele za box kuler koji se isporučuje uz procesor.

Gigabyte GA-MA78GM-S2H ležište procesora i hladnjaci, konektor za napajanje

Hlađenje ploče je pasivno uz pomoć dva aluminijumska hladnjaka. Nema dodatnih ventilatora uprkos činjenici da je i grafička kartica integrisana. Srećom, čipset se ne zagreva puno pa je hlađenje adekvatno. Raspored komponenti na ploči je dobar, i jedna mala zamerka se odnosi na ATA konektor koji je malo dalje od ivice ploče, dok se uz ivicu ploče nalazi konektor za paralelni port. Ploča ima 4 memorijska slota (uprkos tome što je MicroATX formata) i podržava maksimalno 16GB memorije što je svakako dobra stvar.

Memorijski slotovi su dovoljno udaljeni od prvog PCIe slota, pa eventualna dodatna grafička kartica neće blokirati pristup memorij. Kad smo pomenuli i dodatnu grafičku karticu, recimo i to da ova ploča podržava ATI Hybrid Graphics tehnologiju koja omogućava kombinovanje integrisane grafičke kartice i zasebne. Ovo praktično znači da se može koristiti kombinovana snaga ove dve kartice za bolje performanse, ali i da sistem može detektovati da recimo koristite aplikacije koje ne zahtevaju intenzivnu 3D grafiku, i isključiti dodatnu grafičku karticu radi uštede energije. Kada se pokrene neka igra, sistem to detektuje i aktivira svu raspoloživu grafičku snagu.

Gigabyte GA-MA78GM-S2H memorijski i PCI slotovi, ATA, SATA, flopi i napajanje

Što se tiče periferija, na ovu ploču se može povezati pet SATA i jedan eSATA uređaj, dva ATA i jedan flopi disk. Uz dva FireWire priključka, maksimalno 12 USB konektora (4 sa zadnje strane ploče i još 8 preko konektora na ploči), tu su i konektori 8-kanalne zvučne kartice, gigabitni LAN, optički S/PDIF konektor i dva PS/2 konektora za miš i tastaturu. Ono što privlači pogled, su ipak video opcije, a ova ploča podržava D-Sub, DVI i HDMI interfejs, što znači da je možete povezati na bilo koji monitor ili televizor bez mnogo muke. Mora se priznati da je ovaj model prilično zaokruženo rešenje kome praktično ništa ne fali, pošto su pokrivene potrebe praktično svih korisnika.

Rezime

Definitivno je teško pronaći neku zamerku ovom modelu, a kada se uzme u obzir cena, možemo samo da zaključimo da je ovo stvarno izuzetna ponuda. Za uloženi novac dobijate matičnu ploču sa najnovijim AMD čipsetom, integrisanu grafičku i zvučnu karticu i sasvim dovoljno opcija za nadogradnju. Zaista zaslužuje svaku preporuku.

Preporučena cena (uključujući 8% PDV, maj 2008.): 71€