уторак, 1. јануар 2008.

Beogradsji sindikat-pomoc deci sa ulice(humanitarna akcija)

Koliko smo puta u životu «snimili» klince kako se smrzavaju na semaforu i uporno pokušavaju da ubede bilo kog vozača da se smiluje pa da im dopusti da mu svojom prljavom krpom još više zaprljaju već dovoljno prljavo staklo na kolima.Koliko smo se puta zgrozili od prizora malih odrpanaca koji potpuno izgubljeni, prljvi i musavi duvaju lepak na sred neke beogradske ulice ispred neke znamenite zgrade ili fensi butika. Ne verujem da je ikome palo na pamet da je i sam delom odgovoran za te nemile slike.Odgovornost leži u onom delu ljudske prirode koja nas tera da samo okrenemo glavu i produžimo dalje bez suvišnih pitanja koja bismo mogli postaviti, pre svega sami sebi, ali i odgovornima: Ko su ta deca? Odakle dolaze? Zašto tako žive?
U Beogradu ima skoro 1000 dečaka i devojčica koji toplinu roditeljskog doma zamenjuju podrumskom memlom i smradom šahtova i vagona koji im pružaju utočište dok mi mirno pijuckamo čaj kraj peći u iščekivanju novogodišnjih i božićnih praznika.Srbija nije Brazil niti Kuba pa da oštricu siromaštva makar malo otupi prijatna klima i blizina mora već je napolju -5 stepeni i duva Košava. Postojalo je jedno «Svratište» u malom stanu na Dorćolu ali je i ono zatvoreno jer komšije nisu želele da se svakodnevno suočavaju sa istinom da smo postali unutra hladniji nego što je napolju.
I sve bi bilo u redu – naše ignorisanje stvarnosti bi i ovog puta delovalo kao sveža, šarena pilula protiv bolova – da bezbrižnu prazničnu atmosferu ne remeti televizor sa kojeg nam dopiru glasne, neubedljive, otrcane poruke političkog marketinga: «Glasajte za Borisa, Tomu, Čedu, Mrku, Kurtu, Murtu...oni će pobediti siromaštvo i doneti prosperitet za sve građane!» U tom trenutku se svakom iole pristojnom čoveku javlja osećaj gađenja od kojeg mu se vraća upravo pojedeni, krckavi, do malopre neverovatno ukusni komad pečenja sa praznične trpeze. P*** im bre materina!
A Vi dragi sugrađani koji neđete malo vremena između ruske salate i rolata svratite do REKSA (gde klinci imaju privremeno svratište) i donesite bar jednu čokoladu,staru trenerku,ćebe...Nama nije predizborna kampanja i ne moramo da se foliramo – učinimo to od srca!

S poštovanjem,
Beogradski sindikat